Na mjestu nekadašnjeg logora Betonirka, u organizaciji Udruženja logoraša Općine Sanski Most, danas je upriličeno otkrivanje spomen-obilježja u znak sjećanja na sve stradale građane nesrpske nacionalnosti, koji su u periodu agresije na BiH bili zatvarani u ovom zloglasnom logoru.

Betonirka je bila nekadašnja tvornica betonske galanterije, a u krugu preduzeća nalazile su se tri garaže koje su 1992. godine pretvorene u logor. Na ovome mjestu ljudi su boravili u nehumanim uslovima, a premlaćivanja, mučenja i ubistva bila su svakodnevnica.

Prema odluci tadašnjeg Kriznog štaba srpske opštine Sanski Most iz 1992. godine, u logoru Betonirka bili su zatočeni najviši politički predstavnici Bošnjaka i Hrvata iz tog perioda, predstavnici sudske vlasti, policajci, islamski vjerski službenici, intelektualci, te drugi imućniji i viđeniji ljudi.

Na postojanje logora i uslove u njima podsjetio je predsjednik Udruženja logoraša Sanski Most, Sadmir Alibegović, koji je i sam bio zatočenik Betonirke.

Na postojanje ovog logora od danas će svjedočiti spomenik u obliku ispružene ruke koja simbolizira izmučenu ruku logoraša iz koje raste cvijet. Idejni autor spomenika je Redžo Kurbegović, aktuelni zamjenik predsjedavajućeg Općinskog vijeća Sanski Most i čovjek koji je 422 dana bio zatočenik više logora. Izradu spomenika pomogla je i nekolicina sanskih preduzeća. Načelnik Općine Sanski Most, Faris Hasanbegović, istakao je kako njegovanje kulture sjećanja na događaje iz prošlosti mora biti održavano kako se historija ne bi ponovila u istom ili gorem obliku. Spomenik su otkrili načelnik Hasanbegović, zatim Hatidža Burnić, supruga rahmetli Envera Burnića, nekadašnjeg policajca i ubijenog logoraša, te mali Viktor, unuk pokojnog sanskog policajca Vjenceslava Mauznera čije tijelo nikada nije pronađeno.

Predstavnici Udruženja logoraša uručili su prigodne zahvalnice svima koji su pomogli izgradnju spomen-obilježja, a potom su prisutne delegacije položile cvijeće. Kako se navodi u presudi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu Radoslav Brđanin, u logoru Betonirka bilo je zatočeno oko 120 ljudi. Većina logoraša u ovaj logor je dovedena iz obližnje zgrade Policijske stanice gdje su bili zatvoreni, ali i iz drugih okolnih mjesta. Zatočeni Bošnjaci i Hrvati u logor su zatvarani u dva različita perioda. Prvi u ljeto 1992. godine, drugi u jesen 1995. godine. Ovaj logor je od svog otvaranja 26. maja 1992. godine, bio u funkciji do početka augusta iste godine, pa je ponovo aktiviran krajem septembra i u prvoj polovini oktobra 1995. godine. Za zločine u logoru Betonirka, pred domaćim i međunarodnim sudovima, osuđen je jedino Daniluška Kajtez, dok ostali zločinci i dalje prkose ruci pravde.